U pesmi Poslednji dani Vlado Divljan se oprašta od sina naših naroda i narodnosti (Maršala). Kroz ovu pesmu se provlače nesigurnost i strah od onog što nam sledi, strah koji je kroz određeno vreme i te kako opravdan. U pesmi je provučena i paralela između Titove uloge koja je zamenjivala ulogu ostalih sveca i ikona. Kenozoik je jedina pesma sa albuma koja onako zvuči kao pravi hit, a Moja si je pesma koja je podjednako zbunjujuće delovala, prepuna je čudnih melodija i zvukova koje na neki način deluju opuštajuće. Rusija i Nebeska tema su ipak ljubavne pesme, dok pesme: Nemo, Senke su drugačije, Glavna ptica, Sanjaj me, sanjaj bude teme poput: otuđenosti, neprilagođenosti, pobunu i gušenje. Ostale pesme ovog albuma su: Igrale se delije, Jedina i Hajde. Album, po mnogim anketama, predstavlja najvažnije izdanje u istoriji jugoslovenskog roka.
Idoli su počeli kao sastav 1980. godine, gde su se u prvoj postavi našli prijatelji iz osnovne škole: Vladimir Divljan, Zdenko Kolar, Boža Jovanović, Srđan Šaper i Nebojša Krstić. Prvi svoj nastup imali su iste godine u beogradskom Studentskom kulturnom centru na zajedničkom koncertu sa vodećim beogradskim grupama. Drugi singl su odradili u produkciji Gorana Bregovića na kom se našla nova verzija pesme Retko te viđam i parodija Maljčiki. Zajedno sa Električnim orgazmom su učestvovali u projektu pod nazivom Paket aranžman sa četiri pesme: Dosada nad Evropom koja predstavlja odnos Nemaca i Jugoslovena. Žanr kojim dominira u njihovim pesmama je rok, a nekadašnji članovi su: Nebojša Krstić (udaraljke i glas), Srđan Šaper (sintisajzer, udaraljke i glas) i Vlada Divljan (gitara i glas).
I posle više od 40 godina od njegovog izlaska, ovaj album je iz godine u godinu slušaniji.
Izvori: www.xxzmagazin.com, www.mascom.rs