Medicinske sestre predstavljaju glavnu sponu između lekara i pacijenata. Posao koji obavljaju može biti veoma težak i nedovoljno plaćen, a opasnost po zdravlje nije jedini problem kome su medicinske sestre i tehničari izloženi. S obzirom na to da u zdravstvene ustanove odlaze uglavnom ljudi sa određenim bolestima i tegobama, pa su u čekaonicama neretko gužve i nervoza, medicinske sestre izložene su i direktnim napadima, uvredama i pretnjama, te imaju veoma važnu ulogu i u smirivanju napetosti, osim one osnovne uloge − da brinu o zdravlju pacijenata.
Sandra Kocić radi kao medicinska sestra na Klinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Kliničkog centra Niš. Ona kaže da je na televiziji videla poziv nezaposlenim zdravstvenim radnicima da se prijave za posao i pomognu tokom pandemije i da se nijednog trenutka nije kolebala. Nisam osetila veliki strah, jer mi je ovo prvo radno mesto u struci i nisam ni znala šta me tamo tačno čeka, kaže Sandra i dodaje da su riziku bili izloženi i njeni članovi porodice. Po šest sati sam u skafanderu i za sve to vreme pružam pomoć pacijentima pozitivnim na COVID-19, a ožiljci od maske na licu jasni su pokazatelji mog požrtvovanja, opisuje ona prosečan radni dan tokom vanrednog stanja.
Sandra Kocić; Foto: privatna arhiva
Stomatološka sestra Doma zdravlja u Merošini Dragana Stojanović Vidaković navodi da je ustanova u kojoj radi obezbedila osnovna sredstva zaštite tokom pandemije, poput maski, rukavica, vizira i obaveznih dezinfekcija prostorija, pa problema nije bilo, iako je opasnost od prenošenja virusa na Stomatologiji velika. Strah nije osetila nijednog trenutka jer, kako kaže, ima dugogodišnje radno iskustvo i već se susretala sa raznim nedaćama. Veoma mali broj ljudi ceni kompletno zdravstvo, a tek kada je nastupila pandemija počeli su da shvataju koliko ono zapravo znači i koliko ga treba poštovati, kaže Dragana i dodaje da bi predrasude o tome da su medicinske sestre neljubazne šalteruše trebalo rušiti maksimalnom posvećenošću pacijentima. Niko ne dolazi u zdravstvenu ustanovu da bi nas gledao, već da bi rešio svoj zdravstveni problem, zaključuje ona uz konstataciju da bi odabrala istu profesiju kada bi se ponovo rodila.
Činjenica je da medicinske sestre spasavaju ljudske živote uvek, a ne samo tokom pandemija ovakvih razmera. Bez njih bi oporavak pacijenta nakon bilo koje hirurške intervencije ili bilo kog težeg oboljenja bio gotovo nezamisliv. Zbog toga, moglo bi se reći da nije primereno umanjivati značaj čitave profesije zbog pojedinačnih slučajeva i generalizacija. Osim toga, neretko greške u sistemu neopravdano pripisujemo baš medicinskim sestrama, jer upravo sa njima najčešće imamo neposredan kontakt u bilo kojoj zdravstvenoj ustanovi. O svemu ovome trebalo bi podizati svest građana tokom čitave godine, a ne samo 12. maja.